Ponašanje, stavovi i znanje zdravstvenih djelatnika o dojenju
DOI:
https://doi.org/10.13112/PC.2022.10Ključne riječi:
dOjENjE, PRUŽANjE ZdRAVSTVENE SKRBISažetak
Dojenje je neupitno najbolja hrana za novorođenče i dojenče. U procesu dojenja dijete uspostavlja temelje privrženosti, na kojima će
graditi osnove svih kasnijih odnosa. Dojenje ima zdravstvene prednosti ne samo za dijete, nego i za majku. Pozivu za sudjelovanjem
u ovom istraživanju u malom broju su se odazvali muškarci (gledano po spolu), a prema zanimanju liječnici. Prema rezultatima
istraživanja zdravstveni djelatnici rijetko sudjeluju u edukacijama o dojenju (često/redovito manje od 20%). Savjeti koje zdravstveni
djelatnici daju roditeljima o isključivom i ukupnom dojenju često nisu u skladu s uputama UNICEF-a/WHO. Najlošiji rezultati na ljestvici stavova su postignuti na pitanjima dojenja na javnom mjestu, prihvaćanja dojenja kao temeljnog ljudskog odnosa i uloge oca
u podršci majci koja doji. Na ljestvici znanja najlošiji su odgovori po pitanju poznavanja zakonske regulative zabrane javnog oglašavanja zamjena za majčino mlijeko, prekida dojenja kada je majka febrilna ili prima neki lijek, važnosti „rooming-ina“ i potrebi
prekida dojenja kada dijete polazi u jaslice/vrtić. Treba poboljšati edukaciju o dojenju budućih zdravstvenih djelatnika tijekom njihova školovanja. U radu sa zdravstvenim djelatnicima koji su već u radnom odnosu treba raditi na osvješćivanju obveze davanja informacija o dojenju sukladno preporukama WHO/UNICEF-a. Roditelji koji su već odlučili dojiti svoje dijete imaju pravo na kontinuiranu
podršku tijekom cijelog perioda dojenja djeteta. Za ostvarenje ciljeva WHO/UNICEF-a za 2030. godinu neće biti dovoljni samo pozitivni pomaci u zdravstvenom sustavu, već na razini cijelog društva.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2022 Marija Čatipović, Zrinka Puharić, Lorena Golić
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
