The aims of this study were to determine the intake and sources of total, animal and plant protein in toddlers, as well as difference in protein intake in terms of demographic and anthropometric characteristics and socioeconomic status. The study was cond

Sažetak

Cilj ovog rada je utvrditi unos ukupnih proteina u male djece i proteina s obzirom na podrijetlo te identificirati njihove glavne izvore
u ranom djetinjstvu. Cilj je također utvrditi postoji li razlika u unosu proteina s obzirom na demografske i antropometrijske karakteristike te socioekonomski status ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 130-ero male djece (49,2% djevojčica i 50,8% dječaka)
prosječne dobi od 23,5 ± 0,7 mjeseci. Podatci o ispitanicima su se prikupljali općim upitnikom i dnevnikom prehrane što su ga dva
neuzastopna dana vodili roditelji. Djeca unose 3,5 ± 0,1 g/kgTM proteina na dan, a to znači više od preporuka. Pritom unose više
proteina životinjskog (2,3 ± 0,1 g/kgTM) podrijetla nego biljnog (1,2 ± 0,05 g/kgTM). Skupina namirnica od mesa, peradi, ribe i jaja
(32,1%) pridonosi najvećem unosu proteina, potom od mlijeka i mliječnih proizvoda (28,1%) te skupina s krumpirom i žitaricama
(15,7%). Razlika u unosu proteina te omjer onih životinjskih naprama biljnih s obzirom na spol, indeks djetetove tjelesne mase, trajanje isključivog dojenja te dobi u trenutku početka dohrane nije se pokazala statistički značajnom. S obzirom na socioekonomski
status analizom podataka je zamijećeno da porastom socioekonomskog statusa djeca konzumiraju značajno više (p=0,012) biljnih
proteina (1,1 ± 0,1 g/kgTM, 1,2 ± 0,1 g/kgTM, 1,6 ± 0,1 g/kgTM). Unos proteina u ovom uzorku male djece s područja Hrvatske višestruko premašuje važeće preporuke. Unos životinjskih proteina dvostruko je veći od unosa biljnih, što je posebice izraženo u obiteljima nižeg socioekonomskog statusa.