Nasljedna nepodnošljivost fruktoze – pregled literature i prikaz dvoje bolesnika

Autor(i)

  • Kristina Paponja Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šalata 3, Zagreb
  • Valentina Rahelić Služba za prehranu i dijetetiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
  • Nikola Mesarić Služba za prehranu i dijetetiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
  • Tamara Žigman Klinika za pedijatriju, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
  • Ana Škaričić Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
  • Iva Bilandžija-Kuš Škaričić4
  • Eva Pavić Služba za prehranu i dijetetiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb
  • Irena Senečić-Čala Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šalata 3, Zagreb
  • Mladen Peršić Klinika za pedijatriju, Klinički bolnički centar Rijeka, Istarska 43, Rijeka
  • Jurica Vuković Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šalata 3, Zagreb
  • Ivo Barić Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šalata 3, Zagreb
  • Danijela Petković Ramadža Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šalata 3, Zagreb

DOI:

https://doi.org/10.13112/pc.433

Ključne riječi:

NEPODNOŠLJIVOST FRUKTOZE, BOLESTI JETRE

Sažetak

Nasljedna nepodnošljivost fruktoze ili fruktozemija je autosomno recesivno nasljedni poremećaj koji nastaje zbog nedostatne aktivnosti enzima fruktoza-1-fosfat aldolaze (aldolaze B). Bolest se klinički, u dotad naizgled zdravog dojenčeta, očituje nakon uvođenja
namirnica koje sadrže fruktozu, saharozu ili sorbitol. Najčešći simptomi bolesti su povraćanje, bljedilo, drhtavica, somnolencija, a
katkad i konvulzije (većinom kao posljedica hipoglikemije, odnosno neuroglikopenije). Može se razviti i akutno zatajenje jetre, a ako
se dijete pravilno ne zbrine, takva kriza može završiti smrću. Pošto se fruktoza, saharoza i sorbitol isključe iz prehrane, simptomi
 bolesti se brzo i spontano povlače. Ako bolest ostane neprepoznata, dugoročno može uzrokovati ponavljajuće bolove u trbuhu,
povraćanje, kroničnu bolest jetre, tubulopatiju, rahitis te zaostajanje u rastu i razvoju. Anamnestički podatci o pojavi simptoma
 nakon uvođenja voća i povrća u dohranu i/ili odbojnost prema slatkoj hrani ključni su za postavljanje sumnje na ovu bolest. Laboratorijski nalazi koji podupiru dijagnozu, a česti su u akutnom pogoršanju, su hipoglikemija, hipofosfatemija, hiperuricemija, metabolička acidoza i povišene aktivnosti aminotransferaza. Dijagnoza se potvrđuje nalazom bialelnih patogenih mutacija gena ALDOB
ili mjerenjem aktivnosti enzima u tkivu jetre ili crijeva, što se danas rjeđe primjenjuje. Pravodobno postavljanje dijagnoze ključno je
za dobar ishod. Ako se spriječi unos fruktoze u organizam, prognoza je izvrsna. Cilj ovog rada je predočiti klinička obilježja nasljedne
nepodnošljivosti fruktoze prikazom dvoje bolesnika, jednog s akutnim, a drugog sa subakutnim kliničkim tijekom, te tako upozoriti
na ovu rijetku, a lječivu nasljednu metaboličku bolest.

Preuzimanja

Objavljeno

2020-03-30

Broj časopisa

Rubrika

Pregled

Kako citirati

Paponja, K., Rahelić, V., Mesarić, N., Žigman, T., Škaričić, A., Bilandžija-Kuš, I., Pavić, E., Senečić-Čala, I., Peršić, M., Vuković, J., Barić, I., & Ramadža, D. P. (2020). Nasljedna nepodnošljivost fruktoze – pregled literature i prikaz dvoje bolesnika. Paediatria Croatica, 64(1), 36-42. https://doi.org/10.13112/pc.433

Similar Articles

1-10 od 101

You may also start an advanced similarity search for this article.

Most read articles by the same author(s)