Faktori koji utječu na isključivo dojenje 6 mjeseci i nastavak dojenja
DOI:
https://doi.org/10.13112/PC.2019.25Ključne riječi:
DOJENJESažetak
Dojenje, isključivo i ukupno, uz poznate i priznate prednosti za majku, dijete i zajednicu, nema zadovoljavajuću prevalenciju u Hrvatskoj (ni u svijetu), gledajući preporuke WHO/UNICEF-a. Cilj rada je prikazati podatke o isključivom dojenju 6 mjeseci i ukupnom dojenju 12 mjeseci i dužem te analizirati čimbenike koji su utjecali na trajanje dojenja.
Online anketom prikupljeni su podatci članica facebook skupina koje okupljaju mame s područja Bjelovarsko-bilogorske županije, o
trajanju isključivog i dojenja uz dohranu, te sociodemografskim i drugim čimbenicima koji se prema literaturi smatraju značajnim
za trajanje dojenja. Podatci su obrađeni metodama deskriptivne statistike, analizirana je značajnost razlika i korelacija pojedinih
varijabli neparametrijskim postupcima te je provedeno ispitivanje modela predikcije kategorijskih ishoda isključivog dojenja šest
mjeseci i dojenja uz dohranu 12 i više mjeseci binominalnom logističkom regresijom.
U skupini ispitanica postotak majki koje su isključivo dojile 6 mjeseci i 12 i više mjeseci uz dohranu je viši od 60%. Među čimbenicima
koji značajno utječu na trajanje isključivog dojenja izdvajaju se majčina dob u vrijeme djetetovog rođenja, majčina i očeva stručna
sprema, a na ukupno trajanje dojenja značajno utječu uz navedene varijable i iskustvo trudničkih tečajeva. U radu su prikazane i
značajnosti razlika po pojedinim kategorijama analiziranih varijabli, a logističkom regresijom su izdvojeni najznačajniji prediktori
uspješnog isključivog dojenja (dob rađanja nakon 25 godina) i ukupnog dojenja (viša i visoka stručna sprema majke). Trajanje isključivog i ukupnog dojenja značajno međusobno koreliraju.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
