The relationship between the attention defi cit/hyperactivity disorder (ADHD), obsessive-compulsive disorder (OCD) and tics is primarilydiscussed through genetic, neurobiological, neurocognitive and neurochemical substrates of reduced impulse control. The

Aleksandra Klobučar; Iva Prvčić; Nenad Jakušić; Barbara Dawidowsky; Bruno Cindrić

doi:10.13112/PC.2018.22

The relationship between the attention defi cit/hyperactivity disorder (ADHD), obsessive-compulsive disorder (OCD) and tics is primarilydiscussed through genetic, neurobiological, neurocognitive and neurochemical substrates of reduced impulse control. The

Autor(i)

Aleksandra Klobučar Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, Klinika za pedijatriju, Poliklinika za dječju i adolescentnu psihijatriju
Iva Prvčić Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, Klinika za pedijatriju, Poliklinika za dječju i adolescentnu psihijatriju
Nenad Jakušić Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, Klinika za pedijatriju, Poliklinika za dječju i adolescentnu psihijatriju
Barbara Dawidowsky Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, Klinika za dječju kirurgiju
Bruno Cindrić Hrvatsko katoličko sveučilište, Ilica 242, Zagreb

DOI:

https://doi.org/10.13112/PC.2018.22

Ključne riječi:

POREMEĆAJ NEDOSTATKA POZORNOSTI S HIPERAKTIVNOŠĆU, KOMORBIDITET, TERAPIJA, DJECA, ADOLESCENTI

Sažetak

Povezanost poremećaja nedostatka pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) i tikova
primarno se opisuje kroz genetičke, neurobiološke, neurokognitivne i neurokemijske supstrate smanjene inhibicije motoričkog
odgovora. Komorbiditet ovih poremećaja u djece i adolescenata nije rijetkost. U predškolskoj dobi u našeg 14-godišnjeg pacijenta
dijagnosticirani su ADHD i tikovi, a potom u desetoj godini i OKP. Poremećaji su dijagnosticirani prema kriterijima iz DSM-IV. i uporabom polustrukturiranih intervjua koji se na njemu temelje. U multimodalnom pristupu liječenju provodili smo kognitivno-bihevioralne psihoterapijske tehnike, psihoedukaciju i potporu roditelja, terapiju senzorne integracije uz potporu terapijskog psa, neurofeedback te smo primijenili medikamentoznu terapiju (metilfenidat, fluvoxamin), grupnu terapiju usmjerenu poboljšanju socijalnih
vještina, izražavanju i razumijevanju emocija i individualizirani pristup u školi uz pomoć osobnog asistenta. U raspravi smo opisali
složenost u liječenju kliničke slike komplicirane komorbiditetom i emocionalnim distresom te poznate i moguće poveznice ovih
poremećaja. Liječenje ADHD-a zahtijeva multimodalni pristup i suradnju stručnjaka različitih profila. Između ostalog, pravodobno
prepoznavanje udruženih simptoma i znakova drugih psihijatrijskih poremećaja i sagledavanje njihovih poveznica bitno je za sprječavanje razvoja složenije kliničke slike i određivanje terapijskih smjernica. Potrebna su daljnja istraživanja

Preuzimanja

PDF (Engleski)

Objavljeno

2018-12-30

Broj časopisa

Svezak 62 Br. 4 (2018)

Rubrika

Article

Licenca

Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.

By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.

Kako citirati

Klobučar, A., Prvčić, I., Jakušić, N., Dawidowsky, B., & Cindrić, B. (2018). The relationship between the attention defi cit/hyperactivity disorder (ADHD), obsessive-compulsive disorder (OCD) and tics is primarilydiscussed through genetic, neurobiological, neurocognitive and neurochemical substrates of reduced impulse control. The. Paediatria Croatica, 62(4), 151-155. https://doi.org/10.13112/PC.2018.22