Odnos između samoefi kasnosti dojenja i teškoća pri dojenju tijekom boravka u rodilištu
DOI:
https://doi.org/10.13112/PC.2014.16Ključne riječi:
dojenje, samoefi kasnost, majke, novorođenčeSažetak
Cilj je ispitati učestalost teškoća pri dojenju i učestalost isključivog dojenja u rodilištu s obzirom na stupanj samoefi kasnosti dojenja
majki. U ovoj kohortnoj studiji su sudjelovale 772 majke koje su rodile u Kliničkoj bolnici “Sveti Duh” u Zagrebu u razdoblju od listopada 2010. do siječnja 2011. godine. Majke su u rodilištu ispunile upitnik koji je sadržavao pitanja o demografskim podatcima i
teškoćama pri dojenju tijekom prvih 48 sati nakon porođaja te Skalu za mjerenje samoefi kasnosti dojenja (BSES-SF). Podatci o načinu prehrane novorođenčeta prikupljeni su iz medicinske dokumentacije. U statističkoj obradi podataka primijenjeni su χ2
test,
Mann-Whitneyev test i Spearmanov koefi cijent korelacije. Teškoće pri dojenju izvijestilo je 450 (58,3%) majki. Nađena je značajna
negativna korelacija između broja teškoća i broja bodova ostvarenih na BSES-SF skali (rs
= -0,33, p<0,001). Majke s niskom samoefi kasnošću dojenja češće su imale teškoće pri njemu (64,4% vs. 36,5%, p<0,001) i češće su djelomično dojile u usporedbi s majkama
čija je samoefi kasnost visoka (69,5% vs. 30,5%, p<0,001). Zastupljenost pojedinih teškoća pri dojenju (teškoće s tehnikom dojenja,
bolne i oštećene bradavice, zastoj mlijeka, percepcija nedovoljne količine mlijeka) bila je značajno češća u majki s niskom samoefi kasnošću dojenja. Rezultati pokazuju da majke s niskom samoefi kasnošću dojenja imaju povećan rizik za pojavu teškoća pri
mjemu i odustajanje od isključivog dojenja tijekom boravka u rodilištu. Ova studija dodatno potvrđuje da je samoefi kasnost dojenja
značajan čimbenik ranog ishoda dojenja.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
