tongue
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.666Ključne riječi:
ankiloglosija, novorođenče, neonatologija, jezikSažetak
Ankiloglosija ili prirastao jezik anomalija je karakterizirana kratkim frenulumom jezika, što može dovesti do kratkoročnih i dugoročnih ograničenja u pokretima jezika. U novorođenačkoj dobi uzrokuje teškoće hranjenja. Cilj rada je prikazati ankiloglosiju prema
kliničkoj i funkcionalnoj prezentaciji u inače zdrave novorođenčadi, utvrditi u kojoj mjeri ona s ankiloglosijom ima teškoće s dojenjem
te procijeniti učinkovitost frenotomije. Retrospektivnom analizom obuhvaćeno je 2 872-je zdrave novorođenčadi. Klinički je procijenjena ankiloglosija, utvrđene su teškoće dojenja te učinkovitost frenotomije u novorođenčadi s teškim oblikom ankiloglosije.
Učestalost ankiloglosije je 3,76%. Omjer dječaka i djevojčica je 3,1:1. Blaga ankiloglosija je nađena u 27-ero (25%) novorođenčadi, u
32-je (29,63%) umjerena, dok ih je 49-ero (45,37%) imalo tešku ankiloglosiju. Prolazne teškoće s dojenjem u novorođenčadi s blagom
i umjerenom ankiloglosijom otklonjene su pravodobnom stručnom pomoći pri dojenju, bez potrebe za frenotomijom. U 37,04% od
ukupnog broja djece s ankiloglosijom samo u novorođenčadi s teškom ankiloglosijom i s istodobnim teškoćama dojenja (40 od 49
slučajeva) učinjena je frenotomija. Najzastupljenija teškoća je bol pri dojenju (75%), teškoće stavljanja na prsa u 22,5%, a oštećenje
bradavica u 2,5%. Intenzitet boli prije frenotmije iznosio je 7,38±1,53, a poslije frenotomije 1,75±1,11 (p<0,0001). Pravilna procjena
stupnja ankiloglosije i potrebe za frenotomijom u novorođenačkoj dobi mogu ukloniti najčešće teškoće s dojenjem. Frenotomija u
novorođenačkoj dobi je poštedan, brz i siguran zahvat koji se može provesti u prvim danima života, a dugoročnu učinkovitost bi
trebalo potvrditi kontroliranim randomiziranim studijama
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca

Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.

