Vizualno funkcioniranje djece sa spastičnom cerebralnom paralizom
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.679Ključne riječi:
oštećenje vida, oštrina vida, osjetljivost na kontraste, cerebralna paraliza, rehabilitacija, dijete, predškolskoSažetak
Cerebralna paraliza je neurološki razvojni poremećaj motoričke kontrole položaja i pokreta tijela, često udružen s drugim teškoćama, od kojih je jedno i oštećenje vida. Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi razinu funkcionalnog vida (vizualno funkcioniranje) djece
sa spastičnom cerebralnom paralizom. Daljnji cilj bio je utvrditi povezanost između vidnih funkcija (oštrine vida i kontrastne osjetljivosti) i vizualnog funkcioniranja. U uzorak je uključeno 70-ero djece sa spastičnom cerebralnom paralizom, srednje dobi 4,8 godina. Procjena oštrine vida i osjetljivosti na kontraste obavljena je preferencijalnim testovima, a razina funkcionalnog vida procijenjena je kroz četiri područja: zadatci izbliza, komunikacija, orijentacija i kretanje te svakodnevne vještine. Rezultati pokazuju kako
znatan broj djece sa spastičnom cerebralnom paralizom ima teškoća u svim područjima vizualnog funkcioniranja, a osobito u
području komunikacije. Uz nedostatno razvijenu vidnu oštrinu, prisutan je i smanjen prag kontrastne osjetljivosti. Oštrina vida i
osjetljivost na kontraste značajno su povezane samo s vizualnim funkcioniranjem prilikom rješavanja zadataka izbliza (rs
=0,267;
p=0,049 / rs
=0,444; p=0,001). Osjetljivost na kontraste značajno je povezana i s uporabom vida u vještinama svakodnevnog života
(rs
=0,432; p=0,002). Djeca sa spastičnom cerebralnom paralizom mogu razviti teškoće u vizualnom funkcioniranju, osobito u situacijama zamjećivanja vizualnih naznaka u komunikaciji. Procjena funkcionalnog vida trebala bi biti nužan element procjene i habilitacije djeteta sa spastičnom cerebralnom paralizom.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
