Idiosinkratske nuspojave na aromatske antiepileptike
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.688Ključne riječi:
antikonvulzivi, sindrom, Stevens-Johnson sindrom, epidermalna nekroliza, toksična, dijete, predškolskoSažetak
Idiosinkratske nuspojave ne mogu se objasniti poznatim farmakološkim mehanizmima djelovanja lijekova. Čine oko 10% svih nuspojava. Pojavljuju se nepredvidljivo kod osjetljivih osoba, u prvih nekoliko tjedana od primjene lijeka i nisu ovisne o dozi. Relativno su
česte u bolesnika liječenih antiepilepticima. Mogu biti posljedica izravne citotoksičnosti ili imunološki posredovane. Kožne reakcije
preosjetljivosti najčešće su idiosinkratske nuspojave na aromatske antiepileptike. Manifestiraju se kao blagi eritematozni ili makulopapulozni osip, a mogu se razviti teške, za život opasne nuspojave: Toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom i
DRESS (Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms) sindrom. Aromatski antiepileptici metaboliziraju se u jetri pomoću
citokroma P450, pri čemu se stvaraju intermedijarni arenski oksidi. Ako se tijekom metabolizma aromatskih antiepileptika ne uklanjaju, oni mogu uzrokovati direktnu citotoksičnost ili djelovati kao antigeni i pokrenuti imunološki odgovor. Genetska predispozicija igra važnu ulogu u razvoju idiosinkratskih reakcija, a odnosi se na HLA sustav. Prikazujemo četvero bolesnika, u dobi 5-14,5 godina, koji su nakon uzimanja aromatskih antiepileptika razvili idiosinkratske nuspojave opasne za život. Iako se rijetko javljaju, zbog
težine bolesti potrebno je postupno uvođenje antiepileptika, a ako se razviju, treba ga ukinuti. Zbog postojanja križne preosjetljivosti
(40-80%) među aromatskim antiepilepticima, ne preporuča se primjena lijekova iz iste skupine bolesnicima koji su već imali idiosinkratske nuspojave.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca

Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.

