Primjena ibuprofena u pedijatrijskoj populaciji
DOI:
https://doi.org/10.13112/PC.2024.25Ključne riječi:
ibuprofen, analgezija, antipireza, antiinflamatorni učinakSažetak
Vrućica je čest klinički simptom, uzrok zabrinutosti roditelja i najčešći razlog posjeta pedijatru i hitnoj pedijatrijskoj službi. Upravo zabrinutost zbog vrućice često je uzrokom neopravdane primjene medikamentozne terapije. Bol prati djecu u različitim patološkim stanjima tijekom odrastanja. Iako se naglašava važnost percepcije boli i primjene analgetika, i dalje je bol u pedijatrijskoj populaciji nedovoljno prepoznata. Ibuprofen je jedan od najčešće primjenjivanih lijekova u pedijatrijskoj populaciji, u indikacijama kao što je snižavanje vrućice te ublažavanje boli i upale u različitim bolestima.
Farmakološka svojstva ibuprofena upućuju na dobar sigurnosni profil uz dobru učinkovitost što pridonosi njegovoj raširenoj primjeni. Najčešće očekivane neželjene reakcije, s obzirom na mehanizam djelovanja, poput gastrointestinalnog krvarenja, u dječjoj dobi
su rijetke. U zdravog djeteta nema neželjenog djelovanja na bubreg, međutim, u stanjima dehidracije ili bubrežne bolesti, potrebno je prvo nadoknaditi volumen tekućine, a potom primijeniti ibuprofen. S obzirom na široku primjenu tijekom vrućice uzrokovane infekcijom, u nekim stanjima navodi se povezanost s težim kliničkim infekcijama kože i dišnog sustava. Također, povezuje se s pogoršanjima astme te većim rizikom za astmu ukoliko je primijenjen tijekom trudnoće i prvih godina života. Međutim, ovakve povezanosti treba potkrijepiti metodološki primjereno oblikovanim istraživanjima.
Stoga, u ovom radu kroz pregled literature prikazujemo učinkovitost i sigurnost primjene ibuprofena u pedijatrijskoj populaciji u različitim patološkim stanjima.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2024 BLAZENKA KLJAIC BUKVIC
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
