Prijelomi podlaktice u djece Zadarske županije
DOI:
https://doi.org/10.13112/PC.2019.31Ključne riječi:
PRIJELOMI, KOSTI, PODLAKTICA, DIJETE, HRVATSKA, REGIJE, SPORTOVI, NOGOMETSažetak
Prijelomi podlaktice najčešći su prijelomi dječje dobi. Najčešći uzrok prijeloma u ovoj dobi je pad na ispruženu ruku gdje dolazi do
izbijanja osovine donjeg dijela podlaktičnih kostiju. Cilj istraživanja je utvrditi načine i mjesto prijeloma u populaciji djece Zadarske
županije. Provedena je retrospektivna analiza 1603-je djece liječene tijekom vremenskog razdoblja 2014. do 2018. u Općoj bolnici
Zadar. Od 1476-ero ambulantno liječene djece, 940 dječaka (63,7%) i 536 djevojčica (36,3%). Od djece liječene bolnički bilo je 87
(68,5%) dječaka i 40 (31,5%) djevojčica. Prosječna dob u trenutku ozljeđivanja je 9,6 godina (dječaci 9,7, a djevojčice 9,5 godina). Od
liječene djece njih 173-je (10,8%) bilo je u dobi od 0-4 godine, 633-je (39,5 %) u dobi od 5-9 godina, 656-ero (40,9 %) u dobi od 10-14
godina i 141-no (8,8%) u dobi od 15-18 godina. Na prometnicama je ozlijeđeno 18-ero (1,1%), kod kuće 49-ero (3,1%), u školi 65-ero
(4,1%), a na prostorima za izvannastavne aktivnosti i slobodno vrijeme 1369-ero (86,5%) djece. Pad je uzrokovao prijelome u 468-ero
(29,2%) naše djece. Ozljede u športu i rekreaciji (padovi, udarci, posrtanja, sudar sa suigračem, loptom) uzrok su prijelomima u
956-ero djece (59,6%). Ostali uzroci su odgovorni za prijelome u 92-je djece (5,7%). U športovima s loptom najveći broj ozlijeđene
djece je u nogometu 411-ero (25,6%), rukometu 143-je (8,9%) i košarci njih 115-ero (7,2%). Djeca u Zadarskoj županiji rijetko zadobiju
prijelom kostiju podlaktice u prometu, školi i kod kuće, a dominantan način ozljeđivanja je pad na igralištima i u parkovima. Pretežita aktivnost su šport i rekreacija.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca

Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.

