Idiopatski spasmus nutans
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.690Ključne riječi:
nistagmus, kongenitalni, spazmi, tortikolis, dojenčadSažetak
Spasmus nutans rijedak je idiopatski poremećaj koji se javlja u dojenčadi i male djece (najčešće između 4.-12. mjeseca života) i spontano prolazi nakon nekoliko mjeseci ili godina. Spasmus nutans uključuje klinički trijas: torticolis, klimanje glavom i nistagmus koji je
obično unilateralan, horizontalan, velike brzine i niske amplitude. Isti simptomi mogu biti udruženi i s ozbiljnim okularnim
poremećajima poput strabizma, refrakcijskih anomalija, ambliopije, infantilnog idiopatskog nistagmusa, retinalnih bolesti (albinizam, akromatopsija, kongenitalno stacionarno noćno sljepilo) ili intrakranijskim poremećajima kao što je hipoplazija opticusa,
gliomi opticusa ili hijazme, kraniofaringeomi, arahnoidalne ciste, talamičke neoplazme, neurodegenerativne bolesti središnjeg
živčanog sustava. U diferencijalnoj dijagnozi treba misliti i na benigni paroksizmalni torticolis. Dijagnostička obrada stoga nužno
uključuje neuropedijatrijski i oftalmološki pregled, elektroencefalografi ju, metode slikovnog prikaza i elektrofi ziološko ispitivanje oka
- vidne evocirane potencijale i elektroretinografi ju. U radu prikazujemo 22- mjesečnog dječaka s urednom perinatalnom anamnezom te urednim psihomotornim razvojem, koji od 8. mjeseca života povremeno naginje glavu na desnu stranu uz horizontalni
nistagmus desnog oka i klimanje glavicom. Opsežnom dijagnostičkom obradom isključili smo moguće uzroke simptomatskog
spasmusa nutansa te smatramo da je kod našeg bolesnika klinički trijas: torticolis, klimanje glavom i nistagmus idiopatski. Dječak
će i dalje biti uključen u praćenje i dodatnu dijagnostičku obradu na kliničku indikaciju.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
